Povodom odluke Evropske komisije da projekat Jadar uvrsti među 13 strateških projekata Evropske unije u okviru Akta o kritičnim sirovinama
Priredio Mihajlo Maričić
Dok evropski lideri sve više promovišu tranziciju ka “zelenoj energiji” i električnim automobilima, Srbija se nalazi u središtu kontradiktornog međunarodnog projekta koji obećava visoku zaradu, ali po cenu mogućeg ekološkog kolapsa. Projekat “Jadar” kompanije Rio Tinto, koji predviđa eksploataciju litijuma u zapadnoj Srbiji, izazvao je snažan otpor građana, ekoloških aktivista i stručne javnosti. U svetlu nedavne odluke Evropske komisije da projekat svrsta među strateške prioritete EU (uprkos činjenici da Srbija nije članica Unije), postavlja se pitanje: da li će Srbija postati “zelenija” ili se ugušiti u sopstvenom rudarskom otpadu?
Evropa treba litijum, ali po čijoj ceni?
Litijum je ključni element za baterije električnih vozila, ali i za skladištenje energije iz obnovljivih izvora. U Evropi, koja žuri da dostigne klimatske ciljeve, litijum je postao nova nafta. Zato i ne čudi što je Evropska komisija projekt “Jadar” uvrstila na listu strateških investicija van EU, pravdajući to potrebom za sirovinama koje “ne ugrožavaju zeleni prelaz”. Ali upravo ta tvrdnja je predmet spora.
A pravo pitanje koje ostaje bez odgovora jeste: zašto se litijum ne rudari u Nemačkoj, Francuskoj, Portugalu ili Italiji, gde takođe postoje bogata nalazišta? Da li je problem u strogim ekološkim zakonima EU koji bi onemogućili eksploataciju bez masovnog otpora? Ili je jednostavnije i jeftinije da se “prljavi deo” zelene tranzicije izvozi u zemlju sa statusom večitog kandidata, gde su vladavina prava, transparentnost i javna rasprava samo na papiru?
Zagađenje vazduha, vode i zemljišta: dokazana opasnost
Studije koje su procurile u javnost, kao i dosadašnja praksa rudarenja litijuma u svetu (Argentina, Australija, Kina), upozoravaju na visoku verovatnoću zagađenja podzemnih i površinskih voda, izumiranje lokalne flore i faune, kao i potencijalne posledice po zdravlje stanovništva. Proces prerade litijuma uključuje upotrebu sumporne kiseline, teških metala i toksičnih nusprodukata.
“Ako se ovaj rudnik otvori, lokalna zajednica će nestati. Nestati u bukvalnom smislu – biće raseljeni, a zemlja i reke zatrovane. A sve zbog baterija električnih automobila koje će voziti neko u Frankfurtu ili Amsterdamu”, upozorava Aleksandar Jovanović Ćuta, narodni poslanik i jedan od najistaknutijih ekoloških aktivista u Srbiji.
Rio Tinto: Sumnjiva reputacija, loša komunikacija
Kompanija Rio Tinto nije nepoznata ni u Srbiji ni u svetu. Na loš glas dospela je zbog uništenja praistorijskih lokaliteta u Australiji, kao i ekoloških incidenata u Africi i Južnoj Americi. U Srbiji, od samog početka, Rio Tinto vodi netransparentan proces, izbegavajući direktan dijalog sa lokalnim stanovništvom i nevladinim organizacijama.
Iako je Vlada Srbije u januaru 2022. zvanično zaustavila projekat, nekadašnja premijerka, a sada predsednica Skupštine Srbije Ana Brnabić, izjavila je, povodom toga što je projekat “Jadar” uvršten na listu strateški važnih projekata za Evropsku uniju, da je to “odlična vest za Srbiju”.
Zdravlje ljudi: Nevidljiva posledica
Nedovoljno se govori o uticaju rudnika litijuma na zdravlje ljudi. Prema podacima iz zemalja gde se litijum već eksploatiše, povećana je učestalost respiratornih bolesti, oboljenja jetre, kao i steriliteta kod životinja i ljudi.
“Nismo protiv razvoja. Ali ne po cenu da nam deca piju otrovnu vodu i dišu zagađen vazduh”, kaže meštanka Gornjih Nedeljica, gde je planiran rudnik.
Politička elita protiv naroda?
Dok EU i Vlada Srbije istu priču prodaju kao investicioni bum i korak ka modernizaciji, lokalno stanovništvo i brojne stručne organizacije jasno poručuju: “nećemo rudnik”. Pokret “Kreni-promeni” u svom saopštenju tvrdi da je podrška Brisela “podrška propalom projektu koji se u Srbiji neće desiti”, naglašavajući da domaći zakoni i volja građana moraju imati primat nad spoljnom političkom agendom.
Zaključak: Litijum za njih, posledice za nas?
Srbija je dovedena u poziciju resursne kolonije – jeftine sirovine se izvoze, a zagađenje i posledice ostaju. U eri kada se čovečanstvo bori da spase planetu, pitanje je da li će Srbija spasiti sebe.
Električni automobili mogu biti deo rešenja klimatske krize, ali ne smeju se proizvoditi po cenu zagađenja, siromaštva i bolesti lokalnih zajednica. Jer prava zelena tranzicija ne meri se brojem baterija, već količinom pravde kojom se te baterije prave.